Kako školovanje u BiH utiče na život tinejdžera?

2

Školovanje je jedan vrlo bitan period u životu svih nas. Svi imamo svoje različite ciljeve koji će nas odvesti do mjesta na koje vrlo svjesno želimo doći i tamo ostati. Trenutno smo tu, na putu ka’ životu kojeg ćemo voditi mi sami i biti konačno samostalna osoba. Ipak nas je sustigla rečenica da će naš život biti samo u našim rukama. Odrasli smo a obrazovanje nas je podiglo na nekoliko stepenica više. Nismo na vrhu ali smo vrlo blizu njemu. Jasno se vidi promjena na nama ali školski sustav i dalje ostaje isti. Školovanje u našoj zemlji, na naše živote utiče toliko da se odnosi i na vrijeme koje provodimo kući. To je vrlo jasan znak da je suludo smatrati da škola postoji čisto radi reda. Trenutno naša jutra posvećujemo školovanju a polovinu dana provodimo sa osobama koje su postale dio naše zajednice. Međutim, žalosno je što se ne vidi vrlo jasan problem.

Možda do sada niko nije uočio tužne crte lice kod učenika. Da je samo jedna tužna faca u školi problem ne bi postojao ali nekoliko njih je jasan znak da nešto nije u redu.

Svi se bude sa razmišljanjem o ocjeni koju će dobiti tog dana. Vraćaju se kući i otvaraju knjigu koju smatraju sasvim beskorisnom pa je onda ipak nauče napamet jer tako profesor želi.

Problem je što u ovom krugu nismo svi isti. Profesor latinskog nema isti stav kao profesorica biologije, isto tako ni Alma ne razmišlja na isti način kao i Semir. Nismo isti, počevši od profesora pa do učenika.

Većini način rada profesora ne odgovara ali ipak se niko ne buni pa se ni promjene ne događaju. Profesori smatraju da su svi zadovoljni pa nastavljaju raditi ono što se učenicima ne sviđa.

Veći postotak školskih radnika ne dozvoljava učeniku da pokaže znanje koje ima iz tog predmeta nevezano za temu koju smo radili na času i da na taj način dobije zasluženu ocjenu. Ukoliko odgovor na pitanje koje je on postavio nije tačan tvoja ocjena je jedan. Najniža ocjena bi se trebala dobiti ukoliko ne znaš apsolutno ništa ali ti je ipak zaslužiš jer nisi siguran u odgovor na pitanje koje on traži. Postoje i tipovi profesora koji se  trude da učenik pokaže svoje znanje ali neki učenici ne žele da iskažu razmišljanje i da pokažu postojanje svog stava. Smatraju da je šutnja zlato iako u tom trenutku nije.

Možda je jednostavno previše obaveza i bespotrebnog učenja. Postoje stvari koje ne zanimaju čak ni profesora koji predaje taj predmet ali je primoran da nas nauči. U tom trenutku nestaje naša energija koju bi trebalo da preusmjerimo stvarima koje volimo. A onda nas pitaju gdje nam je nestala motivacija i zašto nemamo hobi?


Mnogi od nas se ne druže, prvo jer nemaju vremena zbog toga što žele biti odličan učenik i uspjeti u životu a to će postići samo ako budu čitav dan proveli sa knjigom. Čitav dan mislim samo na nekoliko sati do večeri jer polovinu provedemo u školi a jednu trećinu spavajući što je rezultat da mi i nemamo baš slobodnog vremena. Osim ako se u slobodno vrijeme ne smatra i spavanje preko noći.

Školovanje nije trebalo postati ovoliko naporno. Nije trebalo dovesti učenike do situacije da izgube volju za otkrivanjem novih stvari i učenjem. Vjerujem da više od polovine nije zadovoljno organizacijom i atmosferom u školi, ali ona ipak ostaje ista pa ljudi nastavljaju prihvatati stvari koje ih ne čine zadovoljnim.

loading...