Priča o Fikreti i njenoj porodici u srcu Bosne
U predivnom krajoliku Bosne i Hercegovine, iznad Velike Kladuše, nalazi se skromna kuća gdje živi Fikreta sa svojim kćerkama, Aribanom i Arijanom. Ova priča nije samo o svakodnevnim borbama i izazovima s kojima se suočavaju, već i o snazi, ljubavi i neizmjernom optimizmu koji prožimaju njihov život. Fikreta, koja se već dugi niz godina suočava s različitim životnim preprekama, predstavlja pravi primjer otpornosti i sposobnosti da se nosi s teškoćama koje donosi život. Njihova svakodnevica, iako ispunjena izazovima, nosi snažnu poruku o važnosti međusobne podrške i ljubavi.
Život Fikrete i njenih kćerki često se vrti oko osnovnih potreba, ali i oko očuvanja tradicionalnih vrijednosti. Fikreta često naglašava: „Živimo onako kako možemo, kad imam, imam, kad nemam, one znaju, jedemo kljukušu skoro svakodnevno…“. Ova izjava ne samo da oslikava realnost njihove svakodnevice, već također ukazuje na prilagodljivost i snalažljivost koju su razvile. Kljukuša, tradicionalno bosansko jelo, postala je njihov glavni obrok koji simbolizira siromaštvo, ali i bogatstvo običaja i tradicije. Ova jednostavna hrana priprema se od brašna, vode i soli, često obogaćena povrćem ili mesom, ovisno o mogućnostima.
Nije samo hrana ono što čini njihovu kuhinju posebnim mjestom. To je prostor gdje se dijele priče, smijeh, pa čak i suze. U njima, Fikreta i njene kćerke stvaraju uspomene koje će ih pratiti kroz život. Iako su obroci često skromni, atmosfera u kući ispunjena je ljubavlju i zajedništvom. U ovakvoj sredini, čak i kada se suočavaju s izazovima, uspijevaju održati duh zajedništva, pokazujući koliko je važno provoditi vrijeme zajedno i pružati podršku jedni drugima. Fikreta često ističe da su najvažnije stvari u životu ljubav i zdravlje, što ih dodatno motivira da se bore za bolju budućnost.
Najmlađa kćerka, Arijana, izjavila je jednom prilikom kako bi voljela imati kravu, koju je imala od malena. Ova iskrena želja otkriva koliko su djeca sposobna razumjeti i cijeniti sitnice u životu. Njihovi snovi možda izgledaju neostvarivo iz perspektive odraslih, ali nose duboku simboliku o ljubavi prema životinjama i prirodi. U vremenu kada mnogi zaboravljaju na važnost povezanosti s prirodom, Arijana podsjeća na to koliko su jednostavne radosti važne za sreću i ispunjen život. Njihova želja da imaju kravu nije samo želja za ljubimcem, već i refleksija života ispunjenog jednostavnim radostima i bliskim odnosima s prirodom.
Fikreta često razgovara sa svojom djecom o njihovim snovima i ambicijama, potičući ih da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti. Takvi razgovori ne samo da jačaju njihov odnos, već i pomažu Arijani i Aribani da razviju svoje ambicije. Maštaju o tome kako će jednog dana imati vlastitu farmu, brinuti se o životinjama i uzgajati povrće. Iako se suočavaju s trenutnim izazovima, njihova mašta i snovi ostaju netaknuti, čime pokazuju svoju nevinu radost i nadu u bolju budućnost.
Starija kćerka, Aribana, takođe nosi svoju priču. Dok su joj oči bile pune suza, izjavila je: „Ja imam sve… Moja majka bi radila i godinu dana samo da meni nešto pruži.“ Ove riječi svjedoče o izvanrednom odnosu između majke i kćerke, ali i o Fikretinoj nezamjenjivoj ulozi u njihovim životima. Njihova zahvalnost i ljubav prema majci ne mogu se mjeriti materijalnim stvarima, već su duboko ukorijenjene u emocijama i međusobnoj podršci. U trenucima kada se suočavaju s nedostatkom, Fikreta ih uči da budu zahvalne na malim stvarima, poput sunčevih zraka koje obasjavaju njihov dom ili mirisa cvijeća u vrtu.
Fikretina priča nije izolovana; ona odražava šire društvo koje se suočava sa sličnim izazovima. U zajednici, ljudi često dolaze zajedno kako bi pružili podršku porodicama u potrebi. Tokom zimskih mjeseci, susjedi doniraju zalihe hrane i odjeće, pomažući jedni drugima da prebrode teške uslove. Ova vrsta solidarnosti je temeljna za opstanak i napredak svake zajednice, posebno u vremenima krize. Fikreta se često osjeća zahvalno prema svojim susjedima i trudi se uzvratiti na svaki način koji može, jačajući tako veze u svojoj zajednici.
Na kraju, priča o Fikreti i njenim kćerkama predstavlja simbol otpornosti i snage ljudske duše. U svijetu gdje se često zaboravlja na važne, ali jednostavne stvari, njihove priče podsećaju na vrednosti koje bi svi trebali ceniti. Ljubav i zahvalnost ostaju nepromenljive, čak i u najtežim uslovima. Ova priča nije samo borba za opstanak, već i poruka o snazi ljudske volje i sposobnosti da se nosimo s izazovima. Kroz Fikretinu priču, svi smo pozvani da preispitamo vlastite vrednosti i da se prisjetimo da su najvažnije stvari u životu često one koje ne možemo kupiti novcem.
