Priča o hrabrosti i ljubavi: Franko Di Mare i njegov put do očinstva
U ovom članku se vraćamo u turbulentne 90-te godine prošloga vijeka, kada su ratni sukobi u bivšoj Jugoslaviji oblikovali sudbine miliona ljudi. Ova priča nije samo još jedan izvod iz ratne prošlosti; ona istražuje duboko ljudske emocije, hrabrost i neizmjernu ljubav koja se može roditi čak i u najtežim okolnostima. Naša fokusna tačka je Franko Di Mare, italijanski novinar čija je misija u Bosni i Hercegovini ostavila neizbrisiv trag u njegovom životu, ali i u životima mnogih drugih.

Tokom 1992. godine, dok je izveštavao o ratnim dešavanjima za italijansku državnu televiziju RAI, Franko se našao u ruševinama jednog sirotišta u Sarajevu. U tom opasnom okruženju, okružen plamenom i nesrećom, ugledao je devojčicu staru samo godinu i po dana. Oči te male djevojčice, ispunjene strahom i gubitkom, u tom trenutku postale su simbol nade i nesebične ljubavi. Ovaj susret, kako je kasnije govorio, iz temelja je promijenio njegov život, a u tom trenutku je počela jedna nevjerojatna priča ljubavi koja će, savršeno utkana u složenu mrežu ratnih strahota, ostaviti snažan utjecaj na sve koji su je čuli.

Veza koja mijenja sve
U trenutku kada je bomba pogodila sirotište, Franko nije samo bio novinar; postao je otac. Bez ijedne izgovorene reči, između njega i devojčice Stela rodila se neraskidiva veza – instinktivna, iskonska, snažna. Njegova misija više nije bila samo izveštavanje o ratu; postala je borba za spas jednog života. Uz pomoć Crvenog krsta, ali i uz brojne birokratske prepreke, uspio je da izvuče Stelu iz pakla rata. Ova akcija nije bila jednostavna; zahtijevala je hrabrost, upornost i odlučnost, ali je Franko bio motivisan ljubavlju prema tom bespomoćnom stvorenju.

Stela je postala svjetlost u Frankovom životu. Iako je imao 35 godina kada ju je usvojio, često je govorio da ga je ona zapravo “spasila” i pomogla mu da pronađe put do vjere. Njihova priča nije bila samo o usvajanju, već o otkrivanju ljubavi koja prevazilazi sve granice – krvi, porekla i nacionalnosti. Frankov brak sa suprugom Alesandrom, iako se raspao, ostao je prijateljski, a oboje su se posvetili brizi o Steli koja je odrasla daleko od očiju javnosti, po želji svojih roditelja. Ovaj pristup je omogućio Steli da odraste u stabilnom okruženju, gdje je mogla razvijati svoje talente i osobnost bez pritiska medija.
Od ratnih ruševina do života ispunjenog ljubavlju
Danas, Stela ima oko 35 godina, diplomirala je ekonomiju i živi miran, ispunjen život. Franko je svoje iskustvo i neobičan put do očinstva pretočio u dirljivu knjigu „Ne pitaj zašto”, koja nije samo autobiografija, već i snažno svedočanstvo o ljudskosti, hrabrosti i ljubavi u najmračnijim vremenima. U knjizi je otvoreno pisao o tome kako ljubav nije racionalna, već jednostavno “osetiš” kada nekoga treba da voliš. Njegove reči ostaju snažne i inspirativne – ljubav je osećaj koji ne zahteva objašnjenje. Ovo delo je postalo izvor inspiracije za mnoge koji su prošli kroz slične teške situacije, pokazujući da je ljubav često jedini spas u vremenima krize.
Franko se sa posebnim poštovanjem sećao svog vremena provedenog u Sarajevu. Smatrao je da su ga ulice tog napaćenog grada oblikovale kao čoveka, a njegovi duhovni koreni su bili podjednako u Napulju i Sarajevu. Njegova misija nije bila samo prenos informacija; bila je to i potraga za ljudskošću. Duboko ga je dirnula solidarnost među ljudima, njihova snaga i ljubav prema životu, čak i u najtežim trenucima. Iskustvo rata ga je naučilo da ceni male stvari – svaki trenutak mira, svaki osmijeh i svaki gest ljubavi bili su za njega dragoceni.
Odlazak jednog heroja
Nažalost, Franko Di Mare preminuo je 17. maja 2024. godine, u 68. godini života, posle duge borbe sa mezoteliomom, opakom bolešću o kojoj je retko govorio. Njegova smrt ostavila je duboku prazninu, posebno u srcu Stele, devojčice kojoj je pružio dom, ljubav i šansu za novi život. U svojoj knjizi je zapisao jedan od najdirljivijih momenata kada su ga pitali zašto je usvojio dete iz Sarajeva. Njegov odgovor, pun iskrenosti, bio je: „Ne mogu vam objasniti. Samo sam znao da je moje.” Ova rečenica je odražavala dubinu njegove veze sa Stelom, koja nije bila zasnovana na društvenim normama, već na instinktu i čistoj ljubavi.
Ova priča nije samo o ratu ni o usvajanju. Ona je priča o snazi ljudskog srca, o sposobnosti da se voli bez granica, o tome kako jedan čovek može promeniti sudbinu drugog – i sebe. Franko Di Mare nije bio samo novinar. On je bio simbol nade, otac i čovek koji je pokazao da ljubav, u svom najsnažnijem obliku, može preživjeti i najgore oluje. Njegova priča će živjeti kroz sećanja, dela i ljubav koju je ostavio iza sebe. Iako nije među nama, njegova ostavština će inspirisati mnoge da se bore za ljubav i ljudskost u svim njenim oblicima.