Budnost Penzionera: Izazovi i Mogućnosti za Reformu
Na nedavnoj sjednici Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrane su ključne teme koje direktno utiču na život više od stotinu hiljada penzionera širom Federacije. Ove odluke ne tiču se samo trenutnih korisnika penzija, već oblikuju i budućnost generacija koje dolaze, čime se dodatno naglašava hitnost situacije. Najvažnije pitanje koje se postavlja jeste kako osigurati održivost penzionerskog sistema u svijetlu rastućih troškova života i inflacije. Ova problematika nije nova, ali je postala još urgentnija uslijed globalnih ekonomskih pritisaka i promjena u demografskoj strukturi stanovništva.
Unatoč ranijim najavama o protestima zakazanim za 27. oktobar, taj datum je pomjeren, ali odluka o pokretanju protesta nije povučena. Mustafa Trakić, član Upravnog odbora, iznio je zabrinutost zbog odbijanja predloženih izmjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Predložena izmjena koja bi omogućila da penzije za one sa 15 godina radnog staža, ali manje od 20, iznose najmanje 60% prosječne penzije u FBiH, nije prošla. Uzimajući u obzir trenutne brojke, prosječna penzija iznosi 651,49 KM, što bi značilo da bi minimalna penzija za ovu grupu iznosila 390 KM. Očigledno je da ovakva situacija dovodi mnoge penzionere u tešku egzistencijalnu krizu.
Ova situacija stvara ozbiljne nepravde, jer bi oni koji su radili 40 godina ili više mogli primati istu penziju kao i oni sa samo 15 godina staža. Ovo je neprihvatljivo i dodatno produbljuje socijalne napetosti među penzionerima. Na sastanku je došlo do izražavanja nezadovoljstva među prisutnima, koji su insistirali na razdvajanju penzija prema radnom stažu. Trakić je naglasio važnost uključivanja poslodavaca i sindikata u ovu raspravu, ističući da penzioneri ne smiju snositi teret koji im ne pripada. U ovom kontekstu, važno je razmotriti kako bi se sistem mogao prilagoditi tako da odražava fer i pravednu raspodjelu resursa.
Stalni rast troškova života, inflacija i povećanje cijena osnovnih životnih namirnica dodatno otežavaju situaciju starijih građana. Mnogi od njih se suočavaju sa smanjenjem realnih prihoda, što stvara osjećaj nesigurnosti i straha od budućnosti. Na sastanku se pojavila ideja o “13. penziji”, odnosno jednokratnoj pomoći krajem godine, koja bi mogla pružiti privremeno olakšanje. Iako ovaj potez može pomoći određenim kategorijama penzionera, važno je naglasiti da to nije trajno rješenje, već samo pokušaj da se ublaže posljedice trenutne ekonomske krize. Takva kratkoročna rešenja često ne adresiraju osnovne probleme već ih samo odlažu, što može dovesti do još većih izazova u budućnosti.
Mnogi penzioneri su izrazili zabrinutost da će ovakva kratkoročna rješenja samo odgoditi stvarne probleme bez pružanja dugoročnih rješenja. U međuvremenu, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pripremilo je izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje predviđaju usklađivanje penzija dva puta godišnje, pojednostavljene i prilagođene rastu prosječnih plaća i indeksu potrošačkih cijena. No, ukoliko zakon ne bude usvojen do kraja godine, Trakić je najavio da su penzioneri spremni ponovno protestirati, zakazavši prosvjede za 2. januar 2026. godine ako njihovi zahtjevi ostanu neispunjeni. Ova odluka ukazuje na rastuće nezadovoljstvo i potrebu za hitnom akcijom.
Ova situacija ukazuje na hitnu potrebu za sveobuhvatnom reformom penzijskog sistema koja će osigurati pravedniju raspodjelu penzija i omogućiti penzionerima dostojanstven život. Penzioneri, kao jedna od najranjivijih grupa u društvu, zaslužuju veću pažnju i podršku. Njihovi zahtjevi ne smiju biti ignorisani, a cijela situacija zahtijeva hitnu reakciju svih aktera u društvenom sistemu. Održivost penzijskog sistema zahtijeva ne samo promjene u zakonodavstvu, već i promišljeni pristup u kojem će svi dionici biti uključeni u proces donošenja odluka.
Pitanje penzija nije samo ekonomsko, već i pitanje socijalne pravde i jednakosti. Vlasti su dužne preuzeti odgovornost kako bi osigurale bolju budućnost za sve penzionere, čime bi se mogle izbjeći eventualne socijalne tenzije i protesti. Kako se penzionerska populacija suočava s izazovima, važno je da se čuje njihov glas i da se pronađu rješenja koja će omogućiti svima da žive s dostojanstvom i bez straha od siromaštva. Na kraju, samo zajedničkim naporima svih strana možemo stvoriti sistem koji će služiti najranjivijima i osigurati stabilnost za sve građane.
