Pokušaj ubistva u Svetom Ivanu Zelini: Duboki tragovi porodične tragedije
U subotu, 30. septembra 2023. godine, zagrebačka policija je pokrenula ozbiljnu istragu nakon brutalnog napada koji se dogodio u Svetom Ivanu Zelini. Ovaj incident, koji uključuje pokušaj ubistva, postavio je mnoga pitanja o kompleksnim porodičnim dinamikama, kao i o stanjima mentalnog zdravlja koja često ostaju skrivena od očiju javnosti. U ovom tragičnom događaju, 33-godišnji muškarac je fizički napao svoju 65-godišnju majku, ostavljajući je sa teškim povredama, ali i dubokim emocionalnim ožiljcima.
Prema policijskim izvorima, incident se desio oko 20:30 u večernjim satima. Osumnjičeni je, u porodičnom domu, napao svoju majku, a potom je udario u glavu tupim predmetom dok su se nalazili u dvorištu. Ovaj brutalan napad doveo je do ozbiljnih povreda kod žrtve, koja je odmah prevezena u Kliničku bolnicu Dubrava radi hitne medicinske pomoći. Ova situacija ne samo da je rezultirala tjelesnim povredama, već je i otvorila vrata za razne emotivne traume koje će oboje, majka i sin, morati nositi dugoročno.
Emocionalne i psihološke posljedice
Nasilje u porodici često ostavlja tragove koji nadmašuju fizičke povrede. Mnoge žene koje su preživele porodično nasilje suočavaju se sa dugotrajnim posljedicama, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Ovaj slučaj, uz sve svoje brutalnosti, ukazuje na složenu prirodu odnosa između roditelja i djece. U ovom slučaju, 65-godišnjakinja nije samo žrtva nasilja; ona je majka osumnjičenog, čime se dodatno pojačava tragičnost situacije. Porodične nesuglasice, koje često ostaju sakrivene, mogu uzrokovati duboke emocionalne rane koje se teško zacjeljuju.
Prethodna istraživanja su pokazala da nasilje u porodici često proizlazi iz dugotrajnog emocionalnog zanemarivanja ili fizičkog nasilja. U ovom slučaju, može se pretpostaviti da su dugogodišnje tenzije između majke i sina doprinele eskalaciji nasilja. S obzirom na to da je prepoznato da se ovakvi obrasci ponašanja često ponavljaju unutar porodica, važno je stvoriti mehanizme pomoći koji će omogućiti prepoznavanje i adresiranje ovakvih problema pre nego što eskaliraju do tačke bez povratka.

Znakovi emocionalne nestabilnosti
Nakon napada, osumnjičeni je otišao u obližnji ugostiteljski objekat, gdje je izazvao uznemirenost među posjetiteljima svojim ponašanjem. Policijska intervencija se dogodila oko 21 sat, kada su pripadnici policije morali upotrebiti sredstva prisile kako bi savladali osumnjičenog. Ovaj potez ukazuje na ozbiljnost situacije i potencijalnu prijetnju koju je osumnjičeni predstavljao, ne samo svojoj majci, već i širem okruženju. Nakon hapšenja, prebačen je u zdravstvenu ustanovu na liječenje, što naglašava moguće probleme sa mentalnim zdravljem koji su mogli doprinijeti njegovom nasilnom ponašanju.
Razumijevanje emocionalne nestabilnosti koja može uzrokovati nasilje je ključno. Mnogi pojedinci koji se upuštaju u nasilje često imaju nediagnosticirane poremećaje ili neadekvatno tretirane probleme s mentalnim zdravljem. Ovo dodatno otežava situaciju i stvara okruženje koje može biti izuzetno toksično za sve članove porodice. U ovom slučaju, čini se da su nedostaci u komunikaciji, emocionalnoj podršci i prepoznavanju problema doprinijeli tragediji koja se odigrala.
Potrebna podrška i prevencija
Policijska uprava zagrebačka je naglasila važnost razumijevanja šireg konteksta nasilja u porodici, koji obuhvata emocionalne, psihološke i socijalne aspekte. Ovaj slučaj može otvoriti dijalog o potrebama za većom podrškom porodicama koje se suočavaju sa sličnim problemima. Edukacija o mentalnom zdravlju i prevenciji nasilja trebala bi postati prioritet, s ciljem stvaranja sigurnijih okruženja za sve. Uvođenjem obrazovnih programa u škole i zajednice, moguće je promijeniti percepciju o mentalnom zdravlju i nasilju u porodici.
Organizacije za podršku žrtvama, zajedno sa psiholozima i socijalnim radnicima, igraju ključnu ulogu u pomaganju porodicama da prevaziđu krize. Također, edukacija o zdravim odnosima i komunikaciji unutar porodica može biti od suštinskog značaja za prevenciju sličnih situacija u budućnosti. Mnoge zajednice već pokreću inicijative koje uključuju radionice i seminare na temu nasilja u porodici, što može biti od pomoći u stvaranju svjesnijeg društva.
Dok se ovaj slučaj nastavlja razvijati, važno je da donosioci odluka prepoznaju potrebu za jačim zakonodavstvom koje štiti žrtve, kao i za sistemskom podrškom za rehabilitaciju nasilnika. Ove mjere su ključne u smanjenju rizika od ponovnog nasilja. Na kraju, svaka žrtva nasilja zaslužuje prilagođenu podršku kako bi se oporavila od trauma i ponovo izgradila svoj život. U društvu gdje je nasilje sveprisutno, kolektivna odgovornost i akcija su od esencijalnog značaja za stvaranje promjena.



















