Reformi Penzionog Sistema u Srbiji: Izazovi i Mogućnosti
Godina 2023. donijela je značajne promjene u penzionom sistemu Srbije, a među najvažnijim novitetima je i povećanje prosječne penzije od 14,8%. Ova mjera, koja je stupila na snagu s početkom godine, predstavlja važan korak ka poboljšanju životnog standarda mnogih penzionera. Prema dostupnim podacima, prosječna penzija za januar 2023. iznosila je 45.775 dinara, što je informacija koja direktno utiče na svakodnevni život korisnika penzija. Međutim, i pored ovog povećanja, ostaje mnogo izazova koje penzioneri moraju prevazići.
Mnogi penzioneri u Srbiji, posebno oni koji su tokom svog radnog vijeka zarađivali minimalnu platu, i dalje se suočavaju sa teškom finansijskom situacijom. Naime, iako su penzije porasle, iznosi koje primaju često su nedovoljni za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Uzimajući u obzir da minimalna penzija iznosi oko 100 eura, što je otprilike 14.366 dinara, mnogi penzioneri se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama. Za one koji su radili 20 godina na minimalcu, ovaj iznos ne pokriva osnovne potrebe kao što su hrana, stanovanje i zdravstvena zaštita. S obzirom na to, pad kvaliteta života postaje sve prisutniji problem.
U trenutku kada se cijene osnovnih životnih namirnica kontinuirano povećavaju, mnogi penzioneri su primorani da se prilagode novonastalim okolnostima. Primjerice, oni često biraju jeftinije i manje hranljive opcije, ili se odriču redovnog odlaska ljekaru zbog niskih prihoda. Finansijski izazovi koji dolaze s odlaskom u penziju mogu biti vrlo teški, a troškovi liječenja i održavanja domaćinstava često premašuju mogućnosti penzija. Mnogi penzioneri stoga moraju tražiti dodatne izvore prihoda ili se oslanjati na pomoć članova porodice, što dodatno opterećuje porodične odnose i stvara osjećaj krivnje ili stida.
Nažalost, situacija je takva da većina penzionera ne može priuštiti ni osnovne medicinske tretmane, a o specijalističkoj pomoći se rijetko može govoriti. Pored financijskih teškoća, mnogi od njih se suočavaju i sa problemima mentalnog zdravlja uzrokovanim stresom i osjećajem bespomoćnosti. Osobe starije dobi često pate od depresije ili anksioznosti, što dodatno pogoršava njihovu situaciju. U ovom kontekstu, važno je spomenuti i rehabilitaciju osoba koje su u prošlosti bile nelegalno lišene prava. Zakon o rehabilitaciji pruža mogućnost da se te osobe aktiviraju u društvenom i ekonomskom smislu, ali proces rehabilitacije često je spor i prepun prepreka.
Prema važećem zakonodavstvu, kada se završi rehabilitacija, ukoliko osoba ostane bez posla zbog kršenja svojih prava, prilikom izračunavanja penzije uzimat će se u obzir period nezaposlenosti koji može trajati do dve godine. Ova odredba predstavlja važan korak ka zaštiti prava onih koji su pretrpjeli nepravdu, omogućavajući im da očuvaju određeni nivo finansijske sigurnosti. Ipak, stigmatizacija u društvu ostaje veliki problem, što otežava reintegraciju tih osoba i pronalaženje zaposlenja. Nažalost, mnogi od njih se suočavaju sa preprekama prilikom zapošljavanja koje proizlaze iz predrasuda prema njihovom statusu.
S obzirom na sve navedeno, važno je da se razmatraju pravne i socijalne posljedice reformi u penzionom sistemu. Penzioni sistem Srbije suočava se sa izazovima održivosti i pravednosti, te je neophodno istražiti alternativne modele finansiranja. Javna rasprava i angažman svih društvenih aktera su ključni za budućnost penzionog sistema. U tom smislu, vlasti treba da se uključe u dijalog sa nevladinim organizacijama, stručnjacima i samim penzionerima kako bi se bolje razumjele njihove potrebe i izazovi. Uključivanje svih relevantnih strana može pomoći u stvaranju održivijeg i pravednijeg penzionog sistema.
Razumijevanje i adresiranje ovih problema može dovesti do efikasnijih rješenja koja će poboljšati životne uslove svih građana. Srbija ima potencijal da postane primjer kako se odgovorno može pristupiti pitanjima socijalne pravde i ekonomskog blagostanja. Na primjer, implementacija programa podrške penzionerima, kao što su subvencije za lijekove ili besplatne zdravstvene preglede, mogu značajno uticati na njihov kvalitet života. Izgradnja inkluzivnog i održivog penzionog sistema zahtijeva zajedničke napore i hrabrost da se prepoznaju i rješavaju dugogodišnji problemi. Samo kroz zajednički rad možemo osigurati da svi penzioneri uživaju dostojanstvenu starost koja im pripada.
