Penzioneri: Najugroženija Kategorija Društva
Penzioneri su na ovim prostorima često na samom dnu društvene i ekonomske ljestvice, što ih čini najugroženijom kategorijom ljudi. Njihove mirovine, koje često jedva prelaze granicu osnovnih životnih potreba, nisu dovoljne da obezbijede dostojanstven život. Ovaj članak će detaljnije osvrnuti na izazove s kojima se suočavaju umirovljenici, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u okolnim zemljama. Pored toga, razmotrit ćemo mogućnosti za poboljšanje njihovog položaja i omogućiti bolje razumijevanje njihove situacije.
Socijalni i Ekonomski Izazovi
U većini slučajeva, mirovine su toliko niske da penzioneri ne mogu pokriti osnovne životne troškove, poput hrane, stanovanja i zdravstvenih usluga. Prema istraživanjima, preko 60% penzionera živi ispod granice siromaštva. Ovi ljudi često se oslanjaju na pomoć članova porodice ili socijalne usluge, što dodatno opterećuje njihove bližnje. U gradovima, poput Sarajeva i Banje Luke, cijene stanovanja su visoke, a penzije su niske. Mnogi penzioneri se suočavaju s problemima vezanim za isplatu režija i održavanje osnovne higijene u svom domu.
Utjecaj Inflacije i Cijena
Inflacija koja se kontinuirano povećava dodatno pogoršava situaciju. Cijene osnovnih namirnica i usluga rastu, dok mirovine ostaju iste ili se povećavaju minimalno. U Srbiji, na primjer, prosječna mirovina je porasla za 14,8 posto, ali to nije bilo dovoljno da se pokriju sve potrebe. Naime, prosječna mirovina iznosi oko 45.775 dinara, što je nedovoljno za dostojanstven život. Podaci govore da za nekoga ko ima samo 20 godina radnog staža, mjesečna mirovina može iznositi tek nešto više od 100 eura. Ove brojke ilustruju ozbiljnost problema i potrebne korake u pravcu rješavanja te situacije.
Zakonodavni Okvir i Prava Penzionera
Prema Zakonu o rehabilitaciji, postoje određeni mehanizmi koji omogućavaju penzionerima da ostvare dodatna prava. Ovaj zakon propisuje da osobe koje su lišene prava iz političkih, vjerskih ili drugih razloga imaju pravo na poseban radni staž, što im može pomoći u ostvarivanju dodatnih beneficija. Osobe koje su rehabilitirane mogu ostvariti pravo na mjesečnu novčanu pomoć, ali samo ako imaju najmanje osam godina mirovinskog staža. Ovaj zakonski okvir ima za cilj pružiti podršku najranjivijim grupama, ali njegovu primjenu često prate problemi i birokratske prepreke. Na primjer, mnogi penzioneri se suočavaju s komplikovanim procesima dokumentacije, što ih obeshrabruje da traže svoja prava.
Finansijska Pomoć i Mjesečne Naknade
Mjesečna naknada koja se isplaćuje rehabilitiranim osobama iznosi 50% prosječne mjesečne plaće. Na primjer, procijenjeni iznos naknade za 2024. godinu iznosi 43.004 dinara, što je daleko od iznosa koji bi mogao osigurati adekvatne životne uvjete. Ove naknade se isplaćuju svakog 15. u mjesecu i obuhvaćaju iznos za prethodni mjesec. Međutim, u slučaju smrti korisnika, nasljednici nemaju pravo na isplatu troškova sahrane, što dodatno opterećuje njihove porodice. Mnogi penzioneri ne mogu priuštiti čak ni elementarne troškove u vezi s sahranom, što stvara dodatni teret i emotivnu bol za obitelji.
Mogućnosti za Poboljšanje
Kako bi se poboljšao položaj penzionera, neophodno je da društvo, ali i država, prepoznaju njihove potrebe i implementiraju mjere koje će omogućiti veće sigurnosne mreže. To uključuje povećanje mirovina, olakšavanje pristupa zdravstvenim uslugama i stvaranje programa koji će pomoći penzionerima da se uključe u društvene aktivnosti. Na primjer, organizacija lokalnih nevladinih udruga može ponuditi radionice ili edukacije, što bi moglo poboljšati kvalitetu života penzionera. Također, važno je raditi na smanjenju birokratskih prepreka u ostvarivanju prava koja su im zakonski zagarantovana. Kroz jednostavnije procedure i bržu obradu zahtjeva, penzioneri bi lakše mogli ostvariti svoj status i pripadajuće beneficije.
Na kraju, važno je naglasiti da su penzioneri ključni članovi našeg društva, čija iskustva i mudrost ne smiju biti zanemarena. Njihova prava i dostojanstvo moraju biti prioritet, a društvo kao cjelina treba raditi na stvaranju boljih uvjeta za sve. U protivnom, suočavamo se s ozbiljnim posljedicama koje bi mogle dodatno destabilizirati društvo i ekonomiju. Razmatranje i implementacija konkretnih koraka za poboljšanje života penzionera predstavlja ulaganje u stabilniju i pravedniju budućnost za sve generacije, koja bi trebala biti obaveza svakog odgovornog društva.
