Emotivna ispovijest Ružice Kerić: Sjećanje na Mirsada i tragične posljednje trenutke
Ružica Kerić, supruga poznatog klavijaturiste Mirsada Kerića, otvorila je srce i podijelila svoja sjećanja na supruga, koji je poginuo u tragičnoj saobraćajnoj nesreći zajedno sa popularnim muzičarom Šabanom Šaulićem 17. februara 2019. godine. Ovaj događaj ostavio je dubok trag ne samo na njen život, već i na sve one koji su poznavali Mirsada, njegovu muziku i njegovu strast prema klavijaturi. Mirsad je bio ne samo talentovani muzičar, već i voljena osoba koja je imala poseban uticaj na živote mnogih ljudi. Njegova smrt bila je šok za zajednicu, a Ružica se osjeća obaveznom da dijeli sjećanja koja će ga sačuvati u srcima onih koji ga vole.
Kada se Ružica prisjeća trenutka kada je saznala za nesreću, emocije su i dalje prisutne. „Prvo sam primila poziv od Saše, menadžera, zatim od Bobija, koji je bio sa njima u automobilu. Na kraju me je nazvao i naš sin Denis, koji je bio u Koblencu. Svi su mi govorili da ne brinem, da je Mirsad samo malo povrijeđen i da će sve biti u redu“, prisjeća se Ružica, držeći se za uspomenu na te trenutke. Ove riječi, iako umirujuće, nisu mogle pripremiti Ružicu na ono što će uslijediti. „Sjećam se te panike, te pomisli da će sve biti u redu, a onda sam saznala da je Mirsad preminuo. Bio je to trenutak koji mi je potpuno slomio srce“, dodaje s tugom.
Posljednji dani Mirsada Kerića
Mirsad je planirao otići u Koblenc, gdje mu živi majka, nakon nastupa. Iako su postojali ljudi zaduženi za prevoz Šabana i Bobija, Šaban je insistirao da Mirsad vozi njih. „To je bila Šabanova inicijativa“, nastavlja Ružica, „iako Mirsad nije trebao biti vozač te noći. Trebalo je da ide kući, da se posveti svojoj porodici.“ Ova odluka pokazuje koliko je Mirsad bio odan svojim prijateljima i koliko je cijenio svoje obaveze prema njima. Ipak, sudbina je imala drugačije planove, a nesreća koja je uslijedila se dogodila u trenutku kada je Mirsad bio spreman da se vrati kući, gdje su ga čekali ljubav i podrška njegove porodice.
U nesreći koja je uslijedila, klavijatura, instrument koji je Mirsad volio i s kojim je zarađivao za život, postala je simbol tragedije. Ružica s tugom ističe: „Upravo ta klavijatura je uzrokovala njegovo stradanje. On je morao pomaknuti klavijaturu kako bi Bobi mogao sjesti, a nažalost, to je dovelo do nesreće.“ Ova ironija sudbine dodatno otežava proces tugovanja porodice Kerić. Osim gubitka voljene osobe, Ružica se suočava i sa pitanjem kako dalje živjeti bez Mirsada. „Svaki put kad pogledam klavijaturu, sjetim se njega. Taj instrument je bio sinonim za njegovu strast, a sada me podsjeća na ono što sam izgubila“, dodaje Ružica, izražavajući bol kroz sjećanja na zajedničke trenutke ispunjene muzikom.
Mirsadova ostavština i muzika
Muzika je bila suština Mirsadovog života. Počeo je svirati klavijaturu u veoma ranoj dobi, i već sa četiri godine znao je odsvirati tri kola. Kako Ružica opisuje, njihova kuća bila je muzikalna oaza, a njihova djeca su rasla uz zvukove klavijature. „Muzika je bila naš način života, a sada, nakon njegovog odlaska, osjećam da je dio mene izgubljen“, navodi Ružica. Mirsadova strast prema muzici bila je neizmjerna, a njegova sposobnost da spoji ljude kroz tonove bila je neprocjenjiva. Često su organizovali porodične večere uz muziku, gdje su svi zajedno svirali i pjevali, stvarajući uspomene koje će trajati vječno.
U trenucima kada je Mirsad bio u bolnici, Ružica se suočila s najtežim izazovom svog života. „Molila sam doktore da ne ugase aparate“, prisjeća se, dok su joj suze tekle niz lice. Osjećala je da postoji nada i da će se Mirsad probuditi. Njeno srce je bilo ispunjeno strahom i nesigurnošću, dok su doktori obavljali potrebne procedure. „Nisam bila svjesna da su aparati samo održavali njegov život“, dodaje ona, govoreći o teškim trenucima kada je čekala da se oprosti od svog voljenog supruga. U tim trenucima, svaki zvuk, svaki ton, bio je podsećanje na Mirsadovu muziku, koja je ispunjavala njihove živote i donosila sreću.
Porodična podrška i proces tugovanja
Tokom ovog teškog perioda, Ružica nije bila sama. Njena porodica i prijatelji pružili su joj podršku koju je trebala. Sin Denis je igrao ključnu ulogu, pomažući joj da se nosi s emocionalnim teretom. „Denis je bio moj oslonac. Držao je moje telefone da ne mogu pratiti vijesti i učinio je sve što je mogao da me zaštiti od dodatnog stresa“, ističe ona. Ova podrška je bila od suštinske važnosti u procesu tugovanja, koji je često pun uspona i padova. „Bez njega, ne znam kako bih izdržala. Njegova snaga me je motivisala da se borim i da nastavim dalje“, dodaje Ružica, naglašavajući koliko je važno imati bliske ljude u teškim trenucima.
Ružica Kerić, kroz svoje sjećanje na Mirsada, pokazuje koliko je suštinska ljubav i muzika u životu. Njegova strast i posvećenost muzici nisu samo oblikovale njegov život, već su ostavile neizbrisiv trag na sve koji su ga poznavali. Njegova smrt ostavlja prazninu koja se teško može ispuniti, ali Ružica se nada da će njegovo nasljeđe živjeti kroz muziku koju je volio i kojom je obogaćivao živote drugih. „Svaki put kada čujem njegovu muziku, osjećam da je uz mene. Sjećam se njegovog osmijeha, njegove strasti i ljubavi prema životu“, zaključuje Ružica, naglašavajući da ni smrt ne može u potpunosti oduzeti uspomene koje su stvorene kroz ljubav i muziku.
