Tragedija koja je promijenila Sarajevo: Smrt Džejle Drapić
U oktobru 2024. godine, Sarajevo je zadesila vijest koja je šokirala cijelu zajednicu. Smrt Džejle Drapić, mlade tinejdžerke od svega 16 godina, bacila je sjenu na svakodnevnicu grada. Njen iznenadni odlazak nije samo potresao njen miris porodicu, već je izazvao i valove reakcija širom društva, otvarajući pitanja o odgovornosti u zdravstvu i pravičnosti pravnog sistema u Bosni i Hercegovini. Ova tragedija, koja je iznenada uzela mladi život, postavila je temelje za dublje preispitivanje etičkih i pravnih okvira koji reguliraju rad zdravstvenih ustanova.
Prema informacijama koje su porodica i bliski prijatelji iznijeli u javnost, Džejla je preminula usljed komplikacija koje su proizašle iz tretmana u privatnoj stomatološkoj ordinaciji. Ova situacija je istaknula ne samo nedostatak odgovornosti unutar privatnog zdravstvenog sektora, već i propuste države u osiguranju sigurnosti pacijenata. U ovom slučaju, pitanje koje se nameće je: gdje leži granica odgovornosti između zdravstvenog osoblja i institucija koje bi trebale štititi živote građana? Džejlina smrt postavila je ozbiljna pitanja o tome koliko je naš zdravstveni sistem zaista sposoban zaštititi najranjivije članove društva.
Osjećaji gubitka i borba za pravdu
Džemila Drapić, majka preminule djevojčice, otvorila je srce javnosti, dijeleći duboku bol koju proživljava svakodnevno. U emotivnoj ispovijesti kazala je: „Moja ćerka je tek počela da sanja i da živi. Otrgnuta si iz mog naručja bez milosti. Svaki moj dan nosi tvoje ime, svaka noć tvoju sliku.“ Ove riječi oslikavaju ne samo njenu tugu, već i frustraciju prema institucijama koje su, prema njenom mišljenju, zakazale. Njena borba za pravdu nije samo individualna; ona predstavlja glas mnogih majki koje su doživjele slične sudbine. U ovom kontekstu, Džemila se suočava s izazovima ne samo emocionalne prirode, već i pravne, nastojeći pronaći odgovore na pitanja koja su se postavila nakon Džejlinog odlaska.
Kako je vrijeme prolazilo, Džemila je nastavila da postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti i pravdi. U njenoj borbi, ona ne traži osvetu, već istinu. Izjavila je: „Ne tražim ništa više od onoga što pripada mom detetu – istinu. Ako je neko pogrešio, neka se to utvrdi.“ Ova izjava je izuzetno snažna, jer poziva na transparentnost i odgovornost institucija koje bi trebale štititi građane. U pokušaju da osigura pravdu za Džejlu, Džemila se suočava s brojnim preprekama — od birokratskih procedura do nedostatka empatije u pravosudnom sistemu. Njena borba postaje simbolom mnogih drugih koje su izgubile djecu ili voljene zbog sličnih okolnosti.
Društvena reakcija i potreba za reformama
Slučaj Džejle Drapić otvorio je vrata širokoj diskusiji o stanju zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini. Mnogi građani su putem društvenih mreža izrazili zabrinutost zbog sigurnosti privatnih zdravstvenih ustanova. Pitanje koje se nameće je: Koliko su pacijenti zapravo zaštićeni u ovom sistemu? Ova tragedija nije samo osobna priča gubitka, već i poziv na akciju za sve nas da se uključimo u borbu za prava i sigurnost pacijenata. Aktivisti i nevladine organizacije počeli su organizovati proteste i javne rasprave, tražeći reforme koje bi omogućenile bolju zaštitu prava pacijenata i povećale odgovornost onih koji pružaju zdravstvene usluge.
U javnosti se čuje sve jači apel za reforme unutar zdravstvenog sistema i pravosudnog sistema. Mnogi smatraju da je potrebno osigurati veću odgovornost onih koji pružaju zdravstvene usluge kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti. Rješenje leži u većoj transparentnosti i jačanju povjerenja između građana i institucija koje ih trebaju štititi. Ove promjene su ključne za vraćanje povjerenja građana u zdravstveni sistem, koji je u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine već duže vrijeme pod tenzijom.
Poruka nade i promjene
Na kraju, smrt Džejle Drapić nije samo tužna priča o gubitku. Ona predstavlja simbol borbe za pravednije društvo u kojem nijedna porodica ne mora prolaziti kroz ovakve tragedije. Porodica Drapić i mnogi drugi građani koji su doživjeli slične sudbine traže pravdu i odgovornost, ne samo za sebe, već za sve koji se suočavaju sa izazovima zdravstvenog sistema. Njihova borba je postala pokret, inspirirajući mnoge da se suprotstave nepravdi i da traže odgovornost od onih koji su zaduženi za zdravlje i dobrobit građana.
Ova situacija može postati katalizator za promjene koje su toliko potrebne, kako bi se osigurala sigurnost svih pacijenata i zaštitila prava svakog pojedinca. Sjećanje na Džejlu Drapić mora biti simbol nade i poziv na akciju za stvaranje boljeg, pravednijeg sistema. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati da se ovakve tragedije ne ponove i da svi građani budu zaštićeni. Borba za pravdu i odgovornost u zdravstvu nije samo borba jedne porodice, već borba za sve nas, za zdravije i sigurnije sutra.
