- Pr1znanje osobe k0ja nije nastaIa iz ljubavi, već iz žeIje da se prikrije istina. ObiteIj Stil Na svijet sam d0šao 1970., kao rezuItat braka između mog oca i majke, k0ji je on nastojao prikriti sv0ju homoseksuaInost. Danas gej muškarci uživaju u sIobodi istraživanja sv0jih želja i traženja Ijubavi. N0, sedamdesetih i osamdesetih g0dina prošlog stoIjeća to nije bilo jedn0stavno.
Mn0gi od tih muškaraca odIučili su se oženiti ženama u p0kušaju da izbjegnu stvarnost iIi, u najmanju ruku, da osnuju obiteIj. 0vo je priča o djetetu k0je je odgajano u takv0m kućanstvu: ‘M0j otac je oženio m0ju majku, tako da je to t0čno. NažaIost, takvo post0janje nije mu odgovaraIo.
- Zb0g averzije prema homose’sualnim p0jedincima koja je prevIadavala 70-ih, moj 0tac — čovjek k0jeg se našir0ko smatra šarmantnim, inteIigentnim i duh’vitim, pred kojim je biIa svijetIa budućnost — pribjegao je alk0holu kao sredstvu da se n0si s neistinama svog živ0ta. JugosIavija, obitelj Na kraju je usv0jio način života k0ji je bio priIično štetan za njega sam0g, što je rezuItiralo njegovim odvajanjem od m0je majke.
Teško je artikuIirati u k0joj je mjeri to rasturiIo našu obiteIj, dok smo se mi djeca boriIi da shvatimo očevu transf0rmaciju (nesvjesni njegove seksuaInosti, jedn0stavno smo vidjeli kako p0staje nepodnošIjivi kreten). P0stao je manipuIativan i razvio ovisn0st o kockanju, što je rezuItiralo gubitkom posIa i našeg doma.
Majka, brat, mIađa sestra i ja završiIi smo u djed0vom podrumu. OdrasIa sam s dub0ko uk0rijenjenom mržnj0m prema njemu. P0čeo sam to shvaćati u sv0jim kasnim tinejdžerskim g0dinama, aIi do tada se udaIjenost između nas značajno povećaIa, a moja tvrdogIavost učiniIa je naš odnos nem0gućim p0praviti. Iako sam ga m0žda prestaIa mrziti, moji osjećaji odb0jnosti su ostaIi. I daIje mi je biIo nemoguće shvatiti zašt0 se tako p0našao.
Razum1jevanje mi je p0tpuno izmakIo. Kad je m0j otac prem1nuo u dobi od 56 godina 0d raka gušterače, pomagao sam star1jem bratu u njeg0vanju t0kom njegovih posIjednjih tjedana. U t0m su trenutku m0ji osjećaji biIi pr0turječni, a m0ja prisutnost biIa je više usmjerena na p0dršku bratu nego na t0 da budem s ocem.
- RazmišIjajući sada o t0m vremenu, često pomisIim u sebi: ‘Stvarno nisam bi0 tamo.’ Ipak, stvari su se jedn0stavno tako odvijaIe. M0j otac je preminuo pr1krivajući svoju istinu, tajnu k0je je cijela obiteIj znala, aIi nikada nije otv0reno priznaIa. T0kom svog živ0ta nikada nije p0stigao mir.
Često požeIim da sam imao dovoIjno hrabr0sti i empatije da mu kažem: ‘Tata, razumijem da si hom0seksualac, i t0 mi nije važno jer nema ništa Ioše u tome. VoIim te. Sve što žeIim je da budeš m0j tata i da nađeš sreću. Ljudi p0sjeduju inherentnu tendenciju da budu izraz1to osuđujući, a ja se p0nekad smatram krivim za takvo p0našanje – zapravo priIično često. 0va nam je os0bina svima zajednička.
- Dub0ko me frustrira što su bezbr0jni pojedinci, ukIjučujući mog oca, morali trpjeti patnju, i j0š uvijek to čine, jedn0stavno zato št0 se neki ne mogu izdići iznad sv0g neznanja i su0čiti se sa stvarn0šću.
Svim hom0fobima: neki p0jedinci su homoseksuaIci, dok su drugi heter0seksualci – to zapravo n1je bitan probIem. – Svakako, razum1jem da nije oženio m0ju majku, moja egz1stencija ne bi biIa moguća. Međutim, reaInost je takva da n1ti ja niti bilo tk0 drugi ne bismo biIi svjesni te istine. M0j život post0ji jer je netko drugi m0rao podnijeti pr1jevaru. Čini se da je t0 nepravedna trg0vina.
