Priča o ljubavi, izazovima i porodici: Ružica iz Srbije i njen život u Grčkoj
Ružica, žena iz Srbije, započela je svoju nevjerojatnu priču prije više od dva desetljeća kada je na ljetovanju u predivnom grčkom mjestu Stavros upoznala Harisa, lokalnog konobara. Ovaj susret nije bio samo prolazni trenutak; bio je to trenutak koji će zauvijek oblikovati njen život. Njihova impulzivna odluka da se venčaju nakon samo šest dana poznanstva postala je temelj neobične, ali snažne ljubavne priče koja traje i dan danas. Iako su mnogi sumnjali u ispravnost te brze odluke, njihova ljubav je izdržala test vremena, postavivši ih kao istinske partnere u životu koji se nastavlja razvijati sa svakim novim izazovom koji im se nađe na putu.
U razgovoru o njihovoj vezi, Ružica često ističe koliko su strastveni trenuci i zajednički snovi oblikovali njihov zajednički život. Nakon venčanja, preselili su se u Solun, gdje su započeli novu životnu etapu. Njihov dom je postao mjesto susreta različitih kultura i tradicija, srpske i grčke zajednice. Odrastajući u dvojezičnom okruženju, njihova djeca su imala priliku da slave kako srpske slave, tako i grčke praznike, kao što su Božić, Uskrs, slava sv. Nikole, dan sv. Đorđa, te grčki nacionalni praznik Ohi Day. Ova raznolikost je obogatila njihov identitet i omogućila im da razviju toleranciju prema različitostima, što smatraju ključnim za njihov odgoj.
Izazovi roditeljstva i posebne potrebe
Iako je njihova priča ispunjena ljubavlju i zajedništvom, nisu bili pošteđeni izazova. Najveći test došao je s rođenjem najmlađeg sina, Petrosa, koji se suočava s razvojnim teškoćama. Ružica se sjeća trenutka kada su prvi put shvatili da nešto nije u redu: „Bilo je to poput groma iz vedra neba. Sve što smo planirali odjednom je nestalo.“ Umjesto da se prepuste očaju, donijeli su hrabru odluku da se bore, suočivši se s različitim preprekama, uključujući birokratske i emotivne izazove koji su zahtijevali njihovu potpunu predanost. U ovoj situaciji, Ružica je otkrila snagu koju nije znala da ima, što joj je dalo dodatnu motivaciju da se bori za svog sina.
„Dok smo prolazili kroz proces, shvatila sam koliko je važno biti snažan, ne samo kao roditelj, već i kao partner“, naglašava Ružica. Njihova zajednička borba za zdravlje i sreću njihovog sina postala je centralna tačka njihovog svakodnevnog života. U svojoj borbi, Ružica i Haris su se suočili s mnogim teškoćama, uključujući i nedostatak institucionalne podrške. Iako Grčka nudi osnovne zdravstvene usluge za djecu s poteškoćama, većina odgovornosti pada na roditelje, što može biti izuzetno stresno. Ružica je često provodila sate istražujući moguće resurse, a njihova odluka da se uključe u različite grupe podrške bila je presudna za njihovu psihološku dobrobit.
Emocionalna povezanost u braku
Psihologinja Jelena Stanić ističe da parovi čija djeca imaju posebne potrebe često gube emotivnu povezanost zbog stresa i umora. Ružica se mnogo puta suočila s osjećajem da između nje i Harisa postoji zid — zid ne razumijevanja i umora, a ne zid neprijateljstva. „Možda više nemamo vremena za male znakove pažnje, ali ljubav nije nestala; samo se promijenila,“ naglašava ona. Ova promjena u dinamici veze može biti izazovna, ali Ružica i Haris nastavljaju raditi na održavanju svog odnosa. Svake subote provode vrijeme zajedno, bez djece, kako bi obnovili svoj ljubavni odnos. Ova rutina im pruža priliku da se prisjete zašto su se uopće zaljubili i da se fokusiraju jedni na druge, što je ključno za održavanje emocionalne povezanosti.
Ružica se i dalje nada i vjeruje u snagu svog braka, govoreći: „Ljubav koju imamo nije bezbrižna, ali je čvrsta i stvarna. Zajedno se suočavamo s neizvjesnostima i borimo se za bolje sutra. Porodica je naša najveća snaga.“ Ova izjava ne samo da oslikava njihovu unutarnju snagu, već i predstavlja simbol otpornosti i hrabrosti svih roditelja koji se suočavaju sa sličnim izazovima. Kroz sve teškoće, oni su naučili cijeniti male stvari u životu, kao što su zajedničke šetnje ili večere, koji su im omogućili da zadrže osjećaj bliskosti.
Inspiracija za zajednicu
Ružica nije samo borac za svoju porodicu; ona je glas mnogih žena koje se bore za svoje porodice i za sopstvenu emocionalnu dobrobit. U intervjuu sa novinarkom Lanom Vidović, Ružica ističe: „Žene poput mene ne traže savršenu priču, već samo razumevanje i podršku. Naša svakodnevnica nije glamurozna, ali u njenoj jednostavnosti leži naša snaga.“ Ova izjava odražava stvarnost mnogih roditelja koji pokušavaju pronaći ravnotežu između ljubavi i izazova svakodnevnog života. Ružica se zalaže ne samo za svoju djecu, već i za sve one koji se suočavaju s izazovima roditeljstva s djecom s posebnim potrebama. Njena priča inspirira druge roditelje da ne odustaju i da se bore za prava i dobrobit svoje djece.
Ona stvara platformu za dijalog i podršku unutar zajednice, pružajući nadu mnogim porodicama koje se nalaze u sličnim situacijama. Organizovala je nekoliko radionica i okupljanja roditelja koji se suočavaju sa sličnim izazovima, gdje razmjenjuju iskustva i nude podršku jedni drugima. Kroz svoju borbu, Ružica postaje simbol nade i hrabrosti, pokazujući da ljubav, zajedništvo i upornost mogu prevazići sve prepreke. Na ovaj način, ona ne samo da pomaže svojoj djeci, već i doprinosi izgradnji zajednice koja se temelji na međusobnom poštovanju i podršci.
