Održivost Penzionog Sistema u Hrvatskoj: Izazovi i Potrebne Reformе
U avgustu ove godine, više od 320.000 penzionera u Hrvatskoj dobit će blago povećanje svojih mjesečnih primanja. Ova iznos, iako skroman, otvara niz pitanja o održivosti penzionog sistema, osobito u zemlji koja se suočava s brojnim ekonomskim izazovima. Dok troškovi života neprestano rastu, dodatna sredstva od nekoliko evra po osobi postavljaju pitanje: Da li je to dovoljno za dostojanstven život? Ovaj članak istražuje različite aspekte penzionog sistema u Hrvatskoj, uključujući izazove, nejednakosti i potrebne reforme koje bi mogle osigurati bolju budućnost za penzionere.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje, 323.000 korisnika najnižih penzija dobit će povećanje od 3%. U praksi, ovo se prevodi u dodatnih prosječno 12 evra mjesečno. Iako se može činiti da ovo povećanje pomaže, za mnoge penzionere koji su cijeli svoj život proveli u radu, ovo ne predstavlja samo novčanu korist, nego i simbol borbe za bolji životni standard. Nažalost, mnogi od njih, posebno stariji, suočavaju se s brojnim izazovima koji ih dovode u situaciju da primaju samo minimalna primanja.
U mnogim slučajevima, ovo povećanje ne pokriva ni osnovne troškove života. Značajan broj korisnika najnižih penzija živi u inostranstvu, dok su mnogi bivši radnici iz drugih zemalja koji su se iselili tražeći bolji život. Ova situacija ukazuje na kompleksnost penzionog sistema, u kojem se susreću različite pravne i administrativne prepreke. Mnogi radnici iz bivših socijalističkih država, koji su radili u Hrvatskoj, suočavaju se s poteškoćama prilikom ostvarivanja svojih prava na penziju, jer su njihovi doprinosi često bili uplaćivani u različitim sistemima.
Ova kompleksna situacija dodatno otežava položaj penzionera koji se često moraju boriti s birokratskim preprekama koje ih udaljavaju od njihovih prava. Na primjer, oni koji su radili u više zemalja mogu se suočiti s problemima prilikom izračunavanja svojih penzija, što stvara dodatnu neizvjesnost. Zabrinjavajuće su i nejednakosti među raznim kategorijama penzionera. Mnogi poljoprivrednici i zanatlije suočavaju se s minimalnim primanjima zbog dugogodišnjeg rada u teškim i često neregulisanim uslovima, što stvara sve veći broj onih koji se bore s minimalnim primanjima.
Na primjer, poljoprivrednici koji su radili na malim posjedima često se suočavaju s penzijama koje ne omogućavaju ni osnovne životne potrebe. Ova nejednakost dodatno produbljuje socijalne razlike i stvara osjećaj bespomoćnosti među onima koji su cijeli svoj život posvetili radu na selu. Prema analizama Hrvatskog zavoda za statistiku, rast nivoa siromaštva među starijom populacijom je alarmantan, s tim da se mnogi penzioneri bore da prežive s penzijama koje ne pokrivaju osnovne životne troškove.
U prvoj polovini 2025. godine, čak 37% novih penzionera završilo je u kategoriji najnižih penzija. S obzirom na to da je prosječna neto penzija svih novoupisanih iznosila 624,82 evra, jasno je da sve veći deo starije populacije mora živjeti na granici egzistencije. Ova situacija zahteva hitnu pažnju, jer se mnogi penzioneri suočavaju s izazovima poput nemogućnosti plaćanja osnovnih računa, lijekova ili čak obroka, a to dovodi do povećanog stresa i zdravstvenih problema.
U ovom kontekstu, ključno je razmotriti održivost penzionog sistema i adekvatnost minimalnih primanja. Stručnjaci ističu da su potrebne sveobuhvatne reforme koje bi trebale uključivati povećanje doprinosa za penzije, kao i poboljšanje uslova rada i osiguranja za radnike. Ove mjere su od suštinskog značaja kako bi se osigurao pravičan i održiv sistem. Na primjer, potrebno je razmotriti uvođenje dodatnih beneficija za dugogodišnje radnike i osnažiti socijalnu sigurnost koja bi omogućila bolju zaštitu najugroženijih grupa.
Takve reforme ne bi trebale biti samo ekonomske, već i društvene, s ciljem osiguranja boljeg kvaliteta života za sve penzionere u Hrvatskoj. Neophodno je uložiti napore u obrazovanje i informisanje građana o njihovim pravima unutar penzionog sistema. Što je veća informisanost, to su veće šanse da budući penzioneri pravilno ostvare svoja prava i mogućnosti.
Ova situacija postavlja pitanje koje nije samo ekonomsko, već i društveno pitanje, zahtijevajući pažnju i akciju svih sektora društva. Pitanje dostojanstvene starosti i osiguranja osnovnih životnih potreba ne bi trebale biti prepuštene slučaju. Zbog svih ovih faktora, jasno je da dodatnih 12 evra mjesečno ne može biti viđeno kao luksuz, već kao nužnost koja omogućava pokrivanje osnovnih troškova života.
U tom smislu, od suštinskog je značaja posvetiti se razvoju strategija koje će dugoročno osigurati stabilnost i održivost penzionog sistema, tako da svi penzioneri mogu živjeti s dostojanstvom i sigurnošću. Samo kroz zajedničke napore možemo osigurati da svaka osoba koja je dala doprinos društvu uživa svoje pravo na mirnu i dostojanstvenu starost.
