Povećanje penzija u Hrvatskoj: Izazovi i perspektive
U avgustu 2023. godine, Hrvatska je donijela odluku koja se tiče više od 320.000 penzionera, najavivši povećanje penzija. Ova odluka, iako se čini kao mali korak, postavlja važna pitanja o održivosti penzionog sistema i izazovima s kojima se suočava starija populacija. Povećanje penzija za 3%, što će u praksi značiti dodatnih 12 evra mjesečno, može izgledati kao simbolična gesta, ali efekti na svakodnevni život onih koji zavise od ovih primanja su dalekosežni. U ovom kontekstu, važno je razmotriti posljedice ovog povećanja, kao i šire implikacije na život penzionera u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje, od 323.000 korisnika najnižih penzija, većina ih živi u Hrvatskoj, dok se oko 48.000 penzija isplaćuje onima koji su emigrirali. Ova migracija radne snage postala je značajan faktor u oblikovanju penzionog sistema, jer bivši radnici iz drugih zemalja donose različite obrasce plaćanja doprinosa. Na primjer, radnici koji su se vratili iz inostranstva često imaju različite visine doprinosa na osnovu zakona država u kojima su radili. Razlike u zakonodavstvu između država dodatno komplikuju situaciju i mogu dovesti do nejednakosti u isplatama, što stvara osjećaj nesigurnosti među starijom populacijom. Ova dinamika ne samo da utječe na pojedince, već i na cijelu zajednicu, jer se često postavlja pitanje pravičnosti i solidarnosti u okviru penzionog sistema.
Nejednakosti u isplatama penzija
Uprkos zakonskim okvirima koji osiguravaju minimalne penzije, one nisu direktno povezane s visinom primanja tokom radnog vijeka. Na primjer, najniža penzija iznosi 13,99 evra po godini staža, što naglašava važnost dugog i stabilnog radnog odnosa za osiguranje dostojnog života. Pojedinci s prosječnim stažem od 28 godina mogu primati najmanje 391 evro mjesečno, ali stvarnost je često drugačija. Niska stopa plaćanja doprinosa tokom radnog vijeka može smanjiti ovu cifru na čak 270 evra, što stvara osjećaj nepravde među penzionerima. Ove razlike dodatno su pojačane činjenicom da mnogi radnici nisu bili u mogućnosti da redovno uplaćuju doprinose zbog različitih ekonomskih izazova, poput krize ili nezaposlenosti, što dodatno komplikuje pitanje penzija i pravičnosti u isplatama.
Uticaj na ranjive grupe
Među korisnicima najnižih penzija posebno su pogođeni poljoprivrednici i zanatlije, koji su često radili u teškim uslovima bez adekvatne prijave. Ova situacija stvara sve veći broj penzionera koji se suočavaju s minimalnim primanjima, a statistički podaci pokazuju da nivo siromaštva među starijom populacijom raste. Mnogi se bore za opstanak, oslanjajući se na pomoć porodice ili društvenih organizacija, što dodatno stvara tenzije unutar zajednice. Na primjer, u ruralnim područjima, gdje su zalihe i resursi ograničeni, stariji ljudi se često nalaze u situaciji da nemaju dovoljno novca za osnovne namirnice ili lijekove, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i pogoršanja kvaliteta života.
Dostojanstven život za penzionere
Alarmantan je podatak da je u prvoj polovini 2025. godine čak 37% novih penzionera završilo u kategoriji najnižih penzija. Ove cifre ukazuju na to da mnogi penzioneri ne mogu pokriti osnovne životne troškove. Prosječna neto penzija svih novoupisanih korisnika iznosi 624,82 evra, što je daleko od potrebnih sredstava za dostojanstven život. Bez adekvatne finansijske podrške, mnogi stariji građani ne mogu sebi priuštiti osnovne životne namirnice, stanovanje ili zdravstvenu zaštitu, što dodatno naglašava potrebu za reformama u penzionom sistemu. Ove reforme ne bi trebale biti samo usmjerene na povećanje penzija, već i na stvaranje održivog sistema koji će osigurati da svaka osoba može živjeti dostojanstveno, bez obzira na visinu njenog staža ili doprinosa.
Reforme kao nužnost
Stručnjaci upozoravaju na hitnost reformi koje bi trebale obuhvatiti povećanje doprinosa za penzije i poboljšanje uslova rada, posebno za marginalizovane grupe. Povećanje od 12 evra mjesečno za mnoge penzionere nije luksuz, već neophodnost koja im pomaže da prežive. Gledajući stalni rast životnih troškova, jasno je da je ovo povećanje daleko od rješenja problema. Primjera radi, trošak hrane, stanovanja i zdravstvene njege stalno raste, a sa njim i pritisak na penzionere koji se bore da izdrže. Stručnjaci sugeriraju da bi vlada trebala razmotriti uvođenje dodatnih mjera, uključujući povećanje minimalne penzije i bolje uslove za penzionisanje, kako bi se osiguralo da nijedna osoba ne završi u siromaštvu nakon završetka radnog vijeka.
Obrazovanje i informisanje građana
U tom kontekstu, važno je razmotriti i obrazovanje građana o njihovim pravima unutar penzionog sistema. Kako bi se smanjila neinformisanost i osnažili budući penzioneri, potrebne su dodatne mjere poput edukacije i informisanja. Ovaj kompleksan sistem suočava se s brojnim izazovima koji zahtijevaju hitnu reakciju kako bi se osigurala dostojanstvena starost za sve. Aktivno uključivanje nevladinih organizacija, sindikata i relevantnih aktera u proces reformi može donijeti dodatnu podršku i resurse potrebne za rješavanje ovih problema. Na primjer, organizovanje radionica i informativnih sesija može pomoći da se stariji građani bolje upoznaju s pravilima i pravima koja im pripadaju, kao i s mogućnostima koje im se nude unutar penzionog sistema. Ulaganje u obrazovanje i podizanje svijesti o penzionim pravima može značajno smanjiti siromaštvo među starijom populacijom i osigurati da budući penzioneri ne budu ostavljeni na margini društva. Prema svemu viđenom, jasna je potreba za reformama koje bi mogle donijeti promjene u životima stotina hiljada građana, omogućavajući im dostojanstveniji i sigurniji život u starijoj dobi. Ove promjene ne samo da će poboljšati kvalitet života trenutnih penzionera, već će i postaviti temelje za pravedniji i otporniji penzioni sistem za buduće generacije.
