Težak put djevojčica Zahre i Zejne: Priče o prisilnim brakovima u Libanu
U savremenom društvu, gdje se prava žena i djevojčica sve više ističu, još uvijek postoje mračne strane koje ostaju skrivene u tradicionalnim običajima i normama. Dvije mlade djevojčice iz Libana, Zahra i Zejna, postale su simbol hrabrosti nakon što su otvoreno progovorile o svojim traumatiziranim životima kao žrtve prisilnih brakova. Njihove priče, koje su podijeljene tokom gostovanja na televiziji “LBC Europe”, otkrivaju brutalnost i teške posljedice koje ovakvi brakovi mogu donijeti, posebno kada su u pitanju maloljetnice. Ono što je posebno alarmantno jeste da su ove priče ne samo lična iskustva pojedinki, već i odraz šireg društvenog problema koji zahtijeva hitnu pažnju i promjene.
Prisilni brakovi: Početak patnje
Zahra, koja je sa 14 godina ušla u mut’a brak sa 40-godišnjim muškarcem, svjedoči o svojim iskustvima koja su započela u ranom uzrastu. S druge strane, Zejna je bila prisiljena na brak sa 35-godišnjim Abu-Hasanom, što je rezultiralo godinama emocionalnog i fizičkog zlostavljanja. Obje djevojke odlučile su progovoriti o svojim iskustvima kako bi osvijetlile mračnu stranu ugovorenih brakova. Njihova hrabrost ne predstavlja samo ličnu borbu, već i apel za promjene u društvu koje često zatvara oči pred ovim problemima. Ovi brakovi obično su rezultat nepisanih pravila i tradicija koje ignoriraju stvarne emocionalne i fizičke potrebe mladih djevojaka.
Zahrina ispovijest: Osvrt na brutalnost
U viralnom snimku, Zahra je podijelila svoje iskustvo, govoreći o brutalnosti svog muža koji je s njom postupao kao s predmetom, a ne kao s ljudskim bićem. “Kada želi da spava sa mnom, to radi brutalno i silom, kao životinja”, izjavila je, što odražava ne samo njenu ličnu bol, već i stvarnost mnogih drugih djevojaka koje su se našle u sličnim situacijama. Prisilna prava, koja su trebala pružiti ljubav i sigurnost, pretvorila su se u pravu noćnu moru. Zahra također ukazuje na to kako su emocionalna oštećenja dugoročna i teška za prevazilaženje, što ponovo naglašava značaj otvorenog razgovora o ovim pitanjima.
Podrška ili ignorisanje? Reakcija porodice
Na pitanje kako su njeni roditelji reagovali na njene muke, Zahra priznaje da nije dobila pravu podršku. Njen otac je pokušao da je umiri govoreći joj da će se stvari popraviti, dok je njena majka izbjegavala razgovor o tim problemima, smatrajući da bi se djevojke jednostavno trebale “povinuti pravilima”. Ova situacija oslikava širu porodičnu dinamiku i društvene norme koje često ne pomažu žrtvama, već ih dodatno marginaliziraju. Takvi obrasci ponašanja često dovode do osjećaja usamljenosti i bespomoćnosti kod žrtava, ostavljajući ih bez potrebne emotivne podrške u najtežim trenucima.
Mut’a brak: Razumijevanje fenomena
Mut’a brak je privremeni brak koji se najčešće praktikuje unutar nekih šiitskih muslimanskih zajednica. Ovi brakovi mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko godina, a često se koriste kao opravdanje za seksualne relacije bez dugoročnih obaveza. Teološki, mut’a brakovi su zamišljeni kao način regulisanja intimnih odnosa u skladu s religijskim pravilima. Međutim, kritičari ističu da se ova praksa često zloupotrebljava, osobito u kontekstu eksploatacije žena i djevojčica. Fenomen mut’a braka postavlja ozbiljna pitanja o pravima žena i njihovoj autonomiji, posebno unutar patrijarhalnih struktura društva koja se oslanjaju na tradiciju.
Socijalna stigma i potreba za promjenama
Priče Zahre i Zejne nisu izolovani slučajevi. One su dio šireg problema koji uključuje socijalnu stigmu prema ženama i maloljetnicama koje su žrtve ovakvih praksi. U društvima gdje se tradicionalne vrijednosti visoko cijene, žene često bivaju okrivljene za svoje sudbine, a ne shvatajući da su često žrtve okolnosti koje ne mogu kontrolisati. Kako bi se osigurao bolji položaj žena u društvu, nužno je raditi na promjenama u zakonodavstvu, kao i na podizanju svijesti o pravima žena. Zakonodavne promjene koje bi osigurale zaštitu žena od prisilnih brakova i drugih oblika nasilja su ključne, ali isto tako je važno i raditi na obrazovanju zajednice kako bi se promijenili tradicionalni obrasci mišljenja koji podržavaju ovakve prakse.
Završna riječ: Hrabrost za promjenu
Hrabrost Zahre i Zejne da progovore o svojim iskustvima može biti inspiracija za mnoge druge. Njihova priča služi kao poziv na akciju za društvo da se suoči s ovim problemima i pruži podršku svim žrtvama. Promjene su neophodne kako bi se osiguralo da nijedna djevojka ne prođe kroz slične traume. Svi mi imamo odgovornost da radimo na stvaranju svijeta u kojem su prava žena i djevojčica zaštićena i cijenjena. Ovo podrazumijeva ne samo pravne reforme, već i promjene u stavovima i uvjerenjima koja često dovode do perpetuiranja nasilja i nepravde. Samo kroz zajednički angažman možemo stvoriti društvo koje će biti sigurno i pravedno za sve njegove članice.
