Mirela Buljugić: Borba za sigurnost i pravdu u Kalesiji
U srcu Bosne i Hercegovine, u malenom gradu Kalesija, odvija se potresna priča koja je uzburkala duhove lokalne zajednice. Mirela (Makalic) Buljugić, samohrana majka dvoje djece, našla se u središtu krize koja otkriva šire probleme nasilja nad ženama. Njena borba za sigurnost nije samo lična tragedija, već i ogledalo sistema koji često ne pruža adekvatnu zaštitu najranjivijim članovima društva. Ova situacija je dodatno naglašena i kroz izazove koje donosi svakodnevni život u Kalesiji, gradu koji se bori s mnogim socio-ekonomskim problemima.
Jedno od Mirelinog dvoje djece ima autizam i teško zdravstveno stanje, što dodatno komplikuje njen položaj. Živjeti kao samohrani roditelj sa dodatnim izazovima koje donosi briga o djetetu s posebnim potrebama izuzetno je teško. Mirela se suočava s brojnim preprekama koje su dodatno otežane društvenim stigmatizacijama i nedostatkom resursa u sistemu socijalne zaštite. Nažalost, njena situacija nije jedinstvena; mnoge žene u Bosni i Hercegovini suočavaju se sličnim izazovima. Ova priča postavlja pitanje koliko su sigurni oni koji već nose teret roditeljstva, posebno kada su izloženi nasilju. Mirelin slučaj je unutarnji krik za pomoć koja mora doprijeti ne samo do lokalne zajednice nego i do šire društvene svijesti o problemima s kojima se suočavaju roditelji djece s posebnim potrebama.
Prema dostupnim informacijama, Mirela je mjesecima izložena psihičkom nasilju i prijetnjama od strane bivšeg partnera R.S. i njegove supruge M.M. Prijetnje su postale toliko ozbiljne da je Mirela sada prisiljena da se bori ne samo za svoju sigurnost, već i za sigurnost svoje djece. Iako je sud izdao zabranu prilaska R.S., on se i dalje pojavljuje u blizini, ignorirajući zakonske mjere. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o efikasnosti pravnog sistema u zaštiti žrtava nasilja. Praksa ignorisanja presuda i zakonskih mjera predstavlja ozbiljan problem koji dovodi u pitanje integritet pravosudnog sistema i potrebu za njegovim reformama.
Neodgovornosti institucija dodatno pogoršavaju probleme. Policija, koja bi trebala biti prva linija odbrane, često reaguje minimalno, govoreći Mireli da će “opomenuti” njenog progonitelja. Ovakvo ponašanje stvara osjećaj bespomoćnosti među žrtvama nasilja i dodatno potpiruje strah u lokalnoj zajednici. Nažalost, neprihvatljive reakcije institucija dovode do osjećaja da su žrtve ostavljene same sebi, što može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje i opštu dobrobit. Kako se Mirela suočava s prijetnjama, situacija postaje alarmantna, a povjerenje u institucije koje bi trebale pružiti zaštitu erodira.
Osim fizičkog i psihičkog nasilja, Mirela se suočava i s emocionalnim pritiscima iz svoje sredine. Stanari zgrade u kojoj živi potpisali su peticiju tražeći da se ona i njena djeca isele. Više od polovine stanara je stavilo svoj potpis, što dodatno pogoršava njen položaj. Ova situacija postavlja pitanje solidarnosti unutar zajednice i pokazuje koliko su predrasude i strahovi jači od humanosti. Umjesto da pruže podršku, mnogi se odlučuju distancirati od žrtve, što stvara dodatnu patnju i izolaciju. Stigmatizacija žrtava nasilja često odvraća druge od pružanja pomoći, stvarajući začarani krug koji je teško prekinuti.
Osnaživanje žena i borba protiv nasilja su ključne za prevenciju sličnih situacija. Mirela, uprkos svim preprekama, ostaje odlučna u svojoj borbi. “Borim se za svoju djecu”, naglašava ona, priznajući da je izgubila posao zbog pritisaka koje trpi. Ova situacija je snažan podsjetnik na potrebu osnaživanja žena i pružanje podrške onima koji prolaze kroz krizu. Na nivou cijele zajednice, važno je podići svijest o problemima s kojima se suočavaju žrtve nasilja kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih tragedija. Dostupnost resursa, kao što su psihološka pomoć, pravno savjetovanje i podrška lokalnih organizacija, može značajno pomoći u jačanju kapaciteta žena da se bore za svoju sigurnost.
Ovaj slučaj se takođe vraća sjećanju na nedavnu tragediju u Kalesiji, kada su živote izgubili Inela i njen sin zbog nasilja. Građani su tada upozoravali na ozbiljnost situacije, naglašavajući da se ovakve stvari ne smiju ponavljati. “Ne smijemo dozvoliti da se ponovi ista sudbina”, ističu aktivisti, pozivajući društvo na angažman u borbi protiv nasilja. Ova tragedija treba da bude lekcija za sve nas, ali čini se da se mnogo toga nije promijenilo, posebno u pogledu reakcije institucija na prijave nasilja. Javne rasprave o ovakvim slučajevima su neophodne kako bi se podigla svijest i promijenilo društveno mišljenje o nasilju.
Na kraju, priča Mirele Buljugić nije samo priča jedne žene koja se bori za svoju sigurnost, već i poziv na akciju za cijelu zajednicu. Vreme je da se probudimo i shvatimo da svaka žrtva nasilja zaslužuje sigurnu sredinu. Naša društvena odgovornost je da se borimo za pravdu i zaštitu najranjivijih, jer samo zajedničkim snagama možemo stvoriti otpornije društvo koje pruža šansu svima, naročito onima kojima je najpotrebnija. Mirela je simbol tih borbi, a njena priča može biti inspiracija za sve nas da se aktivnije uključimo u borbu protiv nasilja i diskriminacije. Aktivisti, nevladine organizacije i svi članovi zajednice imaju ulogu u jačanju podrške žrtvama i osnaživanju njihovih glasova, čime se može stvoriti sistemi koji će djelovati proaktivno umjesto reaktivno.
