Anđela Đurđić, odlučna osoba, gaji životnu želju da se pridruži cijenjenoj Vojsci Crne Gore. Unatoč svim pokušajima da je odvrate, ostala je odlučna u svojoj potrazi. Trenutačno je jedna od najmlađih časnica u vojnim činovima. Anđela sada mlađoj generaciji daje neprocjenjive savjete, pozivajući ih da ustrajno slijede putove koje su sami odabrali i da nikada ne odustaju od svojih snova.
Nakon školovanja u Italiji, Anđela se hrabro odlučila pridružiti pješaštvu, a ono što se mnogima može smatrati zastrašujućim zadatkom – skokovi padobranom – postalo joj je gotovo druga priroda.
Gostujući u emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) izjavila je da je svoju odluku da upiše Vojnu akademiju vodila želja za dinamičnijim životom, jer je navikla na način života koji odudara od norma.
Anđela izražava svoju fascinaciju idejom spoja sporta i obrazovanja. Od malih nogu gajila je jaku sklonost pohađanju vojne ili policijske akademije. Kako je odrastala, postala je svjesna natjecateljske prirode koja je okruživala te akademije, zahvaljujući uvidima pojedinaca iz njezinog unutarnjeg kruga. Anđela duhovito pripisuje svoju intenzivnu privlačnost ovom putu možda prepuštanju višku kriminalističkih serija tijekom svog djetinjstva.
Nepokolebljiva potpora moje obitelji pokazala se ključnom, ali jednako važan bio je neodoljiv osjećaj ponosa koji su imali. U dobi od 18 godina, kada sam donela odluku da odem u stranu zemlju, naučim novi jezik i nastavim školovanje na nepoznatom jeziku, golem strah je obuzeo ne samo njih, nego i mene. Preispitivala sam svoju sposobnost snalaženja na ovom novom putovanju i pitala se hoću li usppjeti. No, tijekom svega toga, moja je obitelj ostala moj nepokolebljivi oslonac, nikad ne posustajući u ohrabrenju i vjeri u mene.
Ipak, njeno prisustvo kao jedine članice VCG često je izazivalo znatiželju njenih sugrađana
Osvrćući se na svoje iskustvo, Anđela kaže da je posljednjih godina među ljudima sve više prihvaćeno i poznato da vide ženu u vojnoj uniformi. Primjećuje ugodno iznenađenje na licima sugrađana i prijatelja kada je vide u uniformi. Na pitanje je li ikada sumnjala u svoju odluku da se bavi ovim zanimanjem, Anđela priznaje trenutke dvojbe koji se jave kada se probudi u 4:30 ujutro, potpuno opremljena s maskom, kacigom i puškom. Ipak, ističe da jedinstvena iskustva i izazovi s kojima se susrela tijekom školovanja i rada potvrđuju njezino uvjerenje da je napravila pravi izbor. Terenska obuka je, dodaje, bila nevjerojatno zahtjevna i zahtijevala je nepokolebljivu predanost i ustrajnost.
Prema Anđelinim riječima, bitna je i pripremljenost, iako smatra da nitko nije inherentno opremljen za to. Osvrće se na svoj osobni razvoj od trenutka kada je ušla na akademiju do sada, priznajući značajnu pozitivnu transformaciju kroz koju je prošla. Anđela izražava zahvalnost na bogatom iskustvu koje je stekla, a koje premašuje ono što bi bilo koja pojedinačna institucija mogla pružiti.
Kroz svoje školovanje, kako na terenu tako i na akademiji, stekla je vrijedne životne lekcije.
Akademija im je, kaže naš sugovornik, ne samo usadila važnost upornosti i vjere da su sposobni prevladati životne izazove, već je naglasila da u svojoj ulozi časnika i donositelja odluka nisu sami, već uvijek će biti dostupni ljudi za pružanje pomoći kada je to potrebno.
Mišljenje da su žene nježne i krhke pogrešno je mišljenje.
Demonstrirajući svoju sposobnost sudjelovanja u višestrukim skokovima padobranom, ona i njezina kolegica učinkovito su razbile mišljenje da su žene delikatne i pokazale njihovu otpornost i snagu.
Anđela razmišlja o svom iskustvu preuzimanja zadataka koji se tradicionalno dodjeljuju muškarcima, poput skakanja s padobranom. Sudjelovala je u tri preliminarna skoka u sklopu treninga, s namjerom daljnjeg usavršavanja. Ovo iskustvo pokazalo se spojem i najboljih i najgorih trenutaka njezina života, prvenstveno jer ju je tjeralo da učini nešto za što je vjerovala da ne može.
Bez obzira na izazove s kojima se suočavaju, on potiče mlade pojedince da zadrže nepokolebljivu odlučnost i da se nikada ne predaju.
Prema Anđelinim riječima, ključno je da mlade djevojke shvate da, iako se nešto čini izazovnim i nedostižnim, ako zadrže odlučnost i otpornost u slijedeći svoje snove, na kraju će požnjeti plodove. Anđela snažno ohrabruje mlade djevojke da izgrade svoj vlastiti prostor i ne bježe od mogućnosti, ističući da posjeduju ogromne sposobnosti i da mogu briljirati u bilo kojoj profesiji, a posebno u VCG. Anđela čvrsto vjeruje da svijet treba ove mlade djevojke i željno očekuje njihov doprinos u nadolazećim godinama.
S obzirom da se školovala u Italiji, primjećuje sličnosti i razlike između zemlje i Crne Gore. Osvrćući se na svoje iskustvo, ona primjećuje: “U početku je moj odnos s mojim talijanskim kolegama bio pristojan, ali se postupno poboljšao, a sada sam stvorila prijateljstva koja će trajati čak i nakon što naše mirovne misije završe.” Što se tiče kadeta s drugih akademija, ona priznaje lagani osjećaj odvojenosti, iako ne nužno i odbojnosti. Međutim, ona naglašava da je ta udaljenost na kraju prevladana, jer prepoznaje inherentnu raznolikost među kulturama i važnost ostavljanja vremena za razvoj razumijevanja i povezanosti.
Anđela zaključuje napominjući da su osobe s kojima je razgovarala već bile svjesne mjesta i zemlje kojoj je pripadala u prošlosti. Izrazili su znatiželju o njenom viđenju života u sadašnjoj zemlji, uključujući njene običaje, tradiciju i crnogorsku vojsku.
